четвртак, 3. март 2011.

Nije umro mali bog, nije umro no se ućutao


Znate li koliko Klint Istvud ima godina? Pogledam moju bakicu i ne verujem: on stvara! U poslednjih deset godina -  deset filmova! I dok sam gledala početak njegovog najnovijeg filma Hereafter koji izgleda kao najbolji film katastrofe, blokbaster, još više sam mu se divila. Ali kako je odmicao nametalo mi se samo jedno pitanje: jel to kraj? Klint Istvud se uplašio smrti?!  Blokbaster sa početka se pretvara u dramu-  a la francusku.  I sastoji se iz tri priče, snimane na tri lokacije (ako izuzmemo Tajland i onozemaljski svet) koje se ukrštaju tek na samom kraju filma ali imaju zajedničku temu: kontakt sa smrću. Za razliku od dva lika koji ga na neki način jure, treći ga ne želi.
Met Dejmon je medijum iz San Franciska, poseduje moć uspostavljanja veze sa mrtvima. Želi da prekine usamljenost i  stalno prisustvo smrti u njegovom životu. Jer uvek kad poželi nešto sa nekom ženom – mrtvi se ispreče. On ne odlazi u Ksavijerovu školi za obdarene niti mu ubrizgavaju injekciju, niti želi da tako zarađuje novac - odlazi na časove kuvanja i tamo upoznaje svoju ljubav. Met Dejmon svojom glumom ovde najviše podseća na Vil Hantinga, ali je uloga potpuno drugačija od svega što je radio.
Francuskinji Mari (igra je predivna Cécile De France)  jedva preživljen cunami u Tajlandu i iskustvo sa smrću potpuno menja do tada savršen pariski život. Ova priča je na francuskom i gledala sam je  bez titla. Ne znam da li ga je Istvud planirao, ali nije potreban – savršeno  su jasne njene emocije. Po senzibilitetu ova priča me je  podsetila na jednu od priča iz Pasijeg života – onu sa manekenkom koja gubi nogu.
Treća priča govori o dečaku iz Londona koji je u nesreći izgubio brata blizanca i želi kontakt sa njim. Ali vrata sudbine ga sprečavaju u tome.
Nema više političkog, nema više ljutitog, nema više borbenog  Klinta. Samo ljubav i jako izražena konzervativna poruka: tri glavna lika iako su svuda tražila mir, kod stručnjaka, magova i na internetu nalaze ga na sajmu knjiga. Ali nepoznanicu, strah i neminovnost onozemaljskog sveta nažalost Hereafter ne umanjuje. Onozemaljski domaćini su i ovde senke koje sa nestrpljenjem čekaju nove mrtve.
U jednom intervjuu Klint je rekao da je trinaest puta igrao mrtvaca na filmu i da nikada nije želeo da pogleda te filmove čak i da se zbog njih kaje. Teško je pogledati smrti u oči... 
 I kritike kažu da je ovo jedan od najslabijih Klintonovih filmova. A ja se nadam da nije umro mali Bog....no se ućutao.

1 коментар: