уторак, 18. јануар 2011.

“Here’s to success in crime" - sa ekspertom za Hemetovo delo, Don Heronom, posetila sam lokacije u San Francisku na kojima je sniman “Malteški soko”. Ovo je možda najzabavniji način da se upoznam sa biografijom ovog pisca.

Dešijel Hemet, svetski poznat hard-boiled pisac “Malteškog sokola” umro je pre 50 godina, 10. januara 1961. Rođen je u Merilendu, živeo u San Francisku od 1921. do 1929.,  gde je i napisao tri  romana: Crvenu žetvu, Malteškog sokola i Kletvu Dejnovih.

 Već trideset godina  Heron vozi posetioce po Hemet turi, ka Flood Buildingu , gde je Hemet privremeno radio kao detektiv u Pinkerton-agenciji i pisao reklame za juvelira Alberta Samuelsa. Jedan od njegovih slogana je  sa srećnim dijamantom Vi ste na vrhu sveta. Heron je ovo citirao, vidno dirnut. Onda smo napravili pauzu u restoranu John’s grill u kom je dvadesetih Hemet bio inventar.  Preporučili su nam Sem Spejdovu  jagnjetinu za 2, 95 dolara. Sa drvenih zidova visile su nostalgične fotografije iz filmova sa Hemfri Bogartom, Piterom Lorijem i Meri Astor, na salvetama je nacrtan moćan crni soko koji još više dočarava muzejski karakter ovog negovanog turističkog mesta.  Na kraju bi nazdravio sa posetiocima čašom Anchor Steama i Sem Spejdovom omiljenom rečenicom: “Here’s to success in crime“. Heron nam je pokazao i prljavu Burrit street u kojoj je na početku romana nađen Semov partner Majls Arčer. Na dva metra visokoj ploči u jednom ćorsokaku stoji: “Ovde je  Brigid O’Shaughnessy upucao Majlsa Arčera.”
A nije li Sem potpuno nezainteresovano primio vest o smrti svog partnera? Nije li on pohlepni ženskaroš, zasenjen lakim dolarima i alhoholnim pićama? Nije li glavni lik alter-ego samog pisca? Hard boiled ne može da se razume kao moralna beskrupuloznost? U čemu se sastoji posebna fascinacija ovog autora, koji očekuje previše od čitaoca, a konsekventno krije unutrašnji život svojih junaka i koristi revolucionarnu biheviorističku tehniku pripovedanja? Heman će odgovoriti prilično zbunjen, ali i oduševljen kada ga pitaju za ove aspekte koji ga zapravo najviše i interesuju: “Imam najviše posla sa teksaškim glupacima koje ne interesuje analitičar i socijalni kritičar Hemet i njegovo pripovedanje, za njih moram da štampam ove majice sa natpisom Lu Arčer je dao svoj život za turiste.
Nema sumnje, Hemet je kao i njegov kolega Čendler bio nesebično cenjen, on nije ubijao ljude samo da bi bilo više leševa, nego one koji su imali razloga da umru. Njega ne možete čitati kao Agatu Kristi koja štancuje ubistva koja se rešavaju kao ukrštene reči, već kao savremenu kritiku sistema. Nerealni plotovi, silne serijske ubice u današnjim scenarijima?! Ne počiva li uzbudljivi tvrdo kuvani realizam Hemetovih romana na autobiografskom iskustvu jednog bivšeg detektiva? Čovek je tačno znao o čemu piše i nije miksovao psihološke profile psihopata nađenih na internetu.
Fikcija i realnost su kod Hemeta u neverovatnoj simbiozi. “Ništa nije kao što se čini.” Ovo je za biografiju ovog legendarnog mršavka naročito važno. Kao vojnik je bolovao od plućne bolesti. Nakon teških vremena gladnog “Black Mask” palp pisca  uživao je hedonističku fazu u zlatnom kavezu Holivuda koji su Deš kao i Lilijan Helman u predgovoru “Knockovera” definisali kao the hottest thing in town. Dramaturg je tu upoznala pijanog Hemeta na petodnevnoj turneji po kafanama i doživela ga je kao opušteniju varijanti Velikog Getsbija. Njegove simpatije prema Komunističkoj partiji Lilijan nije uzimala za ozbiljno osim kada je u jednoj glamur fazi KP uživanja bio plaćen 1000 dolara mesečno.
Šta se desilo sa ovim čovekom koji bi radije otišao u zatvor nego pričao pred Makartijevim komitetom o komunističkim aktivnostima, šta se desilo sa pijancem i ženskarošem, plejbojem?
“Ja hoću svoje razumevanje demokratije, al ne mogu da dođem na red od ovih lovaca na komuniste”
Nakon zabrane njegovih radio emisija, ogromnih poreza i zabrane u Holivudu  imao je finansijski krah. Dobrostojeća Helman to nije mogla dugo da podnese. Utapao je svoju depresiju i emocionalnu krizu  u alkoholu  i do smrti, dok ga konačno nije smlatila plućna bolest, živeo je od penzije ratnog veterana  u jednom bednom stanu u Njujorku.
Elroj je rekao: “Čendler je opisao svoje junake onako kako ih je video, a Hemet onako kako se pribojavao da su.”
Pod impresijama mračne svakodnevnice u Crvenoj žetvi jasna je beskompromisna kritika američke džungle u kojoj cveta i uspeva kapitalizam. Kompleksna pripovedačka tehnika rascepanog mršavka prikazuje gospođicu Wonderly kao seosku glupačicu, a zatim kao ubicu Brigid O’Shaugnessy, demaskirani Sem i nije bezosećajni voajer.
Hemet je veliki majstor trezvenog laboratorijskog žargona i biheviorističke stimulans – reakcija situacije. Hemet je sa svojim ekstremnim minimalizmom veoma zahtevan. On podrazumeva implicitnog čitaoca koji popunjava otvorena prazna mesta sa odgovarajućim interpretativnim nijansama. To čini dela ovog pisca - šest knijga i kratke priče -  i dalje tako uzbudljivim i ultimativnim merilom za  sve krimiće.

Нема коментара:

Постави коментар